Republika Bosna i Hercegovina je od 6.aprila 1992. godine međunarodno priznata država, ali je decembra 1995. godine u Daytonu podijeljena na tzv. entitete, u biti etničke, nacionalne «pokrajine», koji tvore državu koja je nazvana Bosna i Hercegovina. U toj dvojnoj etno-državici fukcionišu, svaka na svoj način, i za sebe, a na štetu cjelovite Republike Bosne i Hercegovine, tri nacionalne administracije, tri obrazovna i kulturna sistema. Sve što je u normalnom svijetu Jedno u BiH je u znaku broja Tri.

Kad su svjetski mediji, uspjeli da prikažu i dokažu strahote rata protiv BiH i njenog naroda, Europa i Amerika su morali reagirati. Pune četiri godine su debatirali, čak i sa optuženicima za ratne zločine, čekali i gledali uz tv-ekrane i «čudili» se u stilu: «Opet taj krvavi Balkan»! U suštini, krali su vrijeme za napadače na Republiku Bosnu i Hercegovinu, čekajući da se snage otpora iscrpe ili da potpuno podlegnu daleko naoružanijim vojskama napadača, izvana i iznutra.

I kad nisu dočekali krah odbrambenih bosanskih snaga, smislili su rješenje za bosanski mir po kome zločinci i separatisti dobijaju nagradu u vidu «daytonske» zaštite da ih može birati samo njihov nacion, a da nacija nad kojom su izvršili genocid nema pravo da protiv njih glasa. Toj bosanskoj naciji, kao i svim građanima BiH, koji su bili i ostali uz cjelovitu, jedinstvenu, BiH, velikodušno su ponudili da iseli svoju inteligenciju, prije svega mlade ljude i stučnjake, u daleke prekooceanske zemlje. I hiljade i hiljade Bosanaca se iselilo. Niko ih više ne zove kući, niko im ne nudi ljudski normalan povratak i radno mjesto, niko u BiH o njima ne govori, kao da su i sami izginuli ili etnički istrijebljeni. Njihova imena se brišu, cijepaju iz zajedničkih knjiga, i pokušavaju svrstati u jednonacionalne knjige, ili u knjige nestalih. Nastojalo se prognane izbjegle ljudi što više uprljati a nisu se birali načini niti štedjela sredstva da se plasiraju i izmišljeni sadržaji. Djela mnogih Bosanaca u tri nacije su potpuno brisana, kao da nisu nikada ni nastala. Samo zbog toga što se nisu pokajnički priključili nacionalistima, ili što su ostali dosljedni antifašisti.

U Bosni i Hercegovini je, i nakon sklopljenog mira u Daytonu, na djelu tzv. decidirano, kulturno barbarstvo, veoma opasno po tu zemlju, gdje se vrši rušenje muzeja, uništenje zbirki dokumenata i biblioteka, te razni falsifikati, a tom falsificiranju i produkciji nacionalne propagande treba dodati i nove «nacionalističko-demokratske» poduhvate u vidu daljeg «demaskiranja» jedinstvu odanih ljudi i hajke protiv svega što je normalno u civiliziranom svijetu. O onima koji su profesionalno progonili nacionaliste, a koji su preko noći promijenili i stranu i mišnjenje, postavši udarna, oružana pesnica uništenja pripadnika drugih nacija u Bosni i Hercegovini, - o tim se ljudima ne piše, jer su i dalje alfa i omega progona – ovaj put Bosni i Hercegovini odanih ljudi. Porušeni su ne samo gradovi i mjesta nego i svi kodeksi civilizacijskog ponašanja.

To rušenje još traje. Ono se odvija u kulturi, nauci i obrazovanju. A poznato je da su iz institucija nauke, obrazovanja i kulture, pa i iz akademija nauka/znanosti i umjetnosti krenule sve nacionalističko-barbarske ideje Balkana, pa i ideje rasizma i nacionalnih isključivosti. Politika je samo preuzimala već razrađene projekte i provodila ih u djelo. Kultura, obrazovanje i nauka su posebno osjetljivo područje Balkana i svih njegovih država, pa i Bosne i Hercegovine. Ukoliko su tu ne nađu zajedničke osnove i zajednički projekti, Bosna i Hercegovina će se stalno suočavati sa problemom nacionalističkih i rasnih isključivosti, koje trajno dovode u pitanje mir i stabilnost zemlje i društva.

Bosna i Hercegovina je dobila «demokratiju» po kojoj se u školama ne uči šta je to zemlja i država Bosna i Hercegovina, koje su njene historijske/povijesne, geografske, jezičke, literarne, kulturne karakteristike i ljepote. Apsurd je da se na više od dvije trećine prostora zemlje Bosne i Hercegovine ne govori u školama o toj zemlji i da joj se ne pridaje gotovo nikakav značaj, te joj se ni ime ne pominje! Ne može se zabraniti nastavniku bilo koje bosanske nacije da drži nastavu djeci svih bosanskih nacija! To je rasizam, nedopustivo po svim svjetskim konvencijama. Ne može se i ne smije zabraniti upotreba bosanskog jezika u svim školama u Bosni i Heregovini. Bosanski je jezik najugroženiji jezik u Bosni i Hercegovini.

U Bosni i Hercegovini se u mnogim školama gotovo ništa ne govori o ratu 1992-1995. Kao da ga nije ni bilo. Međunarodna zajednica nema pravo zabraniti Istinu u Bosni i Hercegovini! Istina se mora učiti, posebno u školi, ali Istina koja to zaista jeste. Ne Istina bilo koje nacionalne struje ili stranke, nego Istina naučnika/znanstvenika koji su objektivno sabrali činjenice.Istine se boje svi organizatori i izvršioci ratnih zločina, a gotovo svi su članovi nacionalnih stranaka koje je na vlasti održala međunarodna zajednica i nesavjesni birači kojima nije do budućnosti zemlje i države Bosne i Hercegovine, ali i vlastite djece.

Stvoren je Sud za ratne zločine u Hagu . Sudi se pojedincima koji su, navodno, krivi za sve što se dogodilo u Bosni i Hercegovini između 1992. i 1995. godine. Sudi se izvršiocima konkretnih djela. Ne uzima se u obzir širi kontekst stvaranja uvjeta/uslova za rasizam i nacionalnu samoživost, u čemu su presudnu ulogu odigrali razni «naučni» projekti nacionalnih akademija, školski i obrazovni programi, a tek na kraju i politički programi maskirani pod pojmom demokratije i čuvanja nacionalnih interesa. Opasniji su po budućnost mira u Bosni i Hercegovinmi separatističko-rasno-nacionalni i antibosanski školski programi od svih političkih programa nacionalnih stranaka. Tu se stvara korijen međunacionalne i međuvjerske mržnje. Tu počinju sve kasnije krvave priče Bosne i Hercegovine.

Međunarodni sud u Hagu, ili Haški trubunal, je stvoren da bi Europa i međunarodna zajednica zaštitili prije svega svoju savjest i uljepšanu sliku vlastite etičnosti i pravne demokratije, a tek potom, i pod velikim pitanjem, zaštitila Bosnu i Hercegovinu i žrtve genocida i ratnih strahota.

Ujedinjeni narodi poslali su svoje plave šljemove u RBiH, koji su bili samo humanistički manekeni , nijemi promatrači krvavih etničkih procesa, i oni koji dijele humanitarnu pomoć. Tu nije bilo ozbiljne nemjere da se zaustavi rat protiv RBiH i spriječi genocid nad dijelom njenog naroda.

Bosanski demokratski front treba da bude stranka i pokret svih građana BiH. Učlanjenje je dobrovoljno . Djelovaće na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Radiće aktivno, demokratskim političkim putem na tome da se etnički anahronizmi ukinu. Bosna i Hercegovina je zemlja svih njenih građana, svih nacija i nacionalnih manjina. Niko nema pravo, pa ni međunarodna zajednica, od RBiH praviti etnički zaostalu i primitivnu sredinu, gurati je u srednji vijek i vjerske podjele i ratove, u ono što su sami imali u svojim zemljama i što još nisu zaboravili. Bosna i Hercegovina ni po koju cijenu ne treba da bude etnički Eldorado za neiživljene sadiste i ubice, za naciste i rasiste, za mrak koji je skupljen sa svih strana svijeta, od Rusije, Arabije i Juzne Amerike do Europe, Ognjene zemlje i Sjevernog pola. Mračnjaci cijelog svijeta su se sjatili u Bosni i Hercegovini i tu četiri godine pili krv građanima i njihovoj djeci, da bi na kraju balade napravili svoju najtajniju i najkrvaviju večeru u Srebrenici.

Sloboda javne riječi, mišljenja i izjašnjavanja, i javno prezentiranje svih zbivanja iz prošlosti i sadašnjosti, pravo na budućnost, pravo na temeljito i istinito obrazovanje, pravo na rad u vlastitoj zemlji, a to znači i pravo na odlučivanje – treba da budu temelji bosanskohercegovačke demokratije. Oni koji su došli u BiH da Bosance uče demokratiji – neka pogledaju u svoje zemlje i neka tamo daju ljudska i građanska prava strancima koje nemilosrdno izrabljuju i drže u političkoj i ekonomskoj izolaciji! Neka prvo počiste u svome dvorištu.

BiH će biti azilantska i useljenička zemlja za sve politički progonjene ljude, za one koji nisu za naci-fašizam, za bilo kakav dogmatizam ili terorizam, za bilo kakvo ekonomsko i egoističko sljepilo i monopolizam karakterističan za kapitalizam razvijenog svijeta.

Bosanski demokratski front neće skrivati istinu. Ali će tolerancija, postupnost, metodičnost, jasnoća u govoru i jasnoća u namjerama i akcijama, biti osnovna karakteristika njegovog rada i djelovanja. Niti i jedna struktura društva neće biti zanemarena niti favorizovana. Mladi će u prvom redu biti okrenuti učenju i radu, sportovima i razonodi. Neće biti ni na koji način izloženi bilo kojoj dogmatskoj presiji, ali će biti učeni da vole svoju zemlju, kao i sebe same, i da racionalno, na temeljima moderne tehnologije i nauke, grade vlastitu budućnost i budućnost svoje zemlje BiH. Neće se dopustiti da budu otuđeni od svoje domovine putem djelovanja stranih propagandista u BiH. Propaganda protiv BiH smatraće se nedopustivom.

Sve sankcije u BiH bit će temeljene na zakonima. Pravo na odboranu će biti zagarantovano, kao i pravo žalbe. Niko neće biti proglašen krivim prije nego mu se dokaže krivica. Niko neće imati veće pravo na rad zbog toga što konkuriše na radno mjesto u opštini gdje je većinsko stanovništvo njegove nacionalnosti. Zakonski će se sankcionisati svako neargumentovano, paušalno etiketiranje građana. Privatno vlasništvo, državna i poslovna tajna će biti zaštićeni, kao i svaki zakonito utemeljen i vođen posao na koji se plaća porez iz kog se vrše izdvajanja za potrebe funkcionisanja društva.

Republika Bosna i Hercegovina će biti socijalna država sa potpuno demokratskim uređenjem. Biće podijeljena na mjesne zajednice, opštine, saveze opština, i regije koje će imati svoju demokatski biranu upravu. Ni jedna regija neće biti izuzeta iz obaveze ekonomskog pomaganja nerazvijene regije. Svaki građanin RBiH će imati puno pravo na socijalni minimum koji obezbjeđuje osnovne uvjete života. Socijalna sigurnost će biti ustavno zagarantovana, ali će biti vezana i uz rad i pravo na zaposlenje i dopunsko školovanje. Osnovno, srednje i visoko školovanje će biti besplatni. Socijalno ugroženi građani će imati subvencije na liječenje i lijekove i do 100%.

Izrazito bi trebalo da budu podsticani i finansijski praćeni svi važniji naučni i obrazovni projekti i poduhvati. U tom smislu bi trebalo osnivati posebne fondove u kojima bi odlučivali samo stručni ljudi. Kultura, nacionalni i zemaljski spomenici kulture, u koje spadaju i vjerski spomenici, univerziteti, akademije, biblioteke, filmske kuće, muzeji, časopisi i druge ustanove, će biti finansirani i štićeni putem posebnih finansijskih izdvajanja. Projekat kulturne istorije Bosne i Hercegovine biće odmah pokrenut.

Bosanski demokratski front kao stranka, ali i politički i kulturni pokret građana Bosne i Hercegovine, vratiće stari sjaj kulturno-umjetničkim društvima i udruženjima građana. Te će asocijacije njegovati pored nacionalne i internacionalnu kulturu. Neće se podsticati regionalna, nacionalna, ili bilo kakava druga izolacija, i kad se njeguje dio kulturne tradicije samo jedne bosanske nacije. Stimulisat će se i izrazito moderna, proeuropska, umjetnička orijentacija kojoj je cilj prodor na širu europsku i svjetsku scenu, i u zemlje trećeg svijeta.

Sportu, posebno sportu mladih, posvetiće se posebna pažnja, kao i svim vrstama djelovanja i udruživanja mladih u cilju jačanja vlastitosti.

Žena će u sportu, kao i u svim drugim oblicima djelovanja, rada i udruživanja imati potpuno ista prava kao i «jači» spol, pa i pravo na izrazito «muška» zanimanja.

Porodica će biti u prvom planu. Majke i djeca, žene i starci, stari i mladi, biće podsticani i ekonomski štićeni u cilju što skladnijeg života koji donosi manje socijalnih briga a više mogućnosti razvoja, više povjerenja u okolinu, u društvo, uz socijalno i obično ljudsko zadovoljstvo.

Mjesna zajednica, kao osnovna ćelija društva, imaće socijalne radnike, ljekare, pedagoge, učitelje, i druga stručna lica koja su svakog časa spremna da pomognu starim, bolesnim ,depresivnim, dezorijentiranim, nezaposlenim, ali i onima koji su već situirani i našli svoj ekonomski i socijalni put i interes. To će biti primarniji zadatak mjesne zajednice a nakon toga su komunalni problemi, organiziranje i vođenje i drugih, državnih poslova, gdje će spadati i sigurnost, policija, školstvo, sport, kultura, privreda...

Privatno vlasništvo će biti zakonom zagarantovano. Neće se tolerisati nezakonito stečena imovina. Ratno profiterstvo će biti zabranjeno, kao i potpisivanje kapitulacije i diobe zemlje. Biće zabranjena i sva naci-fašističko-teroristička udruženja i udruživanja.

Privatni dobrotvori iz inostranstva će moći ulagati u izgradnju objekata u Bosni i Hercegovini koji su u skladu sa arhitektonskom i kulturnom tradicijom zemlje.

Jedan od osnovnih uvjeta osjećaja sigurnosti svih građana BiH jeste proglašenje opće amnestije i pomirenja.

Amnestija neće važiti samo za neposredne počinioce ratnih zločina nad civilima i ratnim zarobljenicima.

Svaka optužba mora biti na sudu dokazana.

Niko neće biti kriv prije nego mu se na sudu ne dokaže krivica.

Razvoj privrede i stvaranje uslova za eliminisanje visoke stope nezaposlenosti, posebno mladih, žena, stručnjaka i invalida - biće trajna obaveza cijelog bosanskohercegovačkog društva. Otvaranje novih fabrika, preduzeća, velikih i malih, državnih i privatnih, izgradnja puteva koji povezuju BiH sa razvijenim svijetom Zapada i Istoka, otvaranje slobodnog tržišta roba i kapitala, nova investiranja u izgradnju krucijalnih privrednih objekata, smanjenje poreza u cilju bržeg i slobodnijeg investiranja u privredu, povratak stručnjaka i školovanih ljudi iz inostranstva u zemlju - trajni su zadatak svih subjekata društva. Samo na ovaj način biće moguće obezbijediti budućnost novim generacijama u BiH.

Krajnji cilj BDF-a je stvaranje uvjeta za ekonomsko priključenje BiH Europskoj Uniji.

Bosanski demokratski front će se aktivno, politički demokratski, zalagati za stvaranje Parlamenta u koji su izabrani zastupnici voljom većine građana. Svako ima pravo samo jednom birati i biti izabran u samo jednoj državi. Ko glasa u drugoj državi gubi pravo glasa u Bosni i Hercegovini. Ko bude izabran u drugoj državi ne može biti biran u Bosni i Hercegovini. Dvojno državljanstvo će biti osigurano, jer spada u osnovna ljudska prava.

Nelojalnost državi BiH i bih društvu smatrat će se najvećim prijestupom. To će biti sankcionisano i oduzimanjem svih fukcija i prava stečenih na temelju tih funkcija, u što će spadati i poslanički imunitet.

Parlament RBiH treba da ima dva doma: Dom naroda ( Gornji dom), koji donosi konačnu odluku, i Dom nacija (Donji dom), koji predlaže i usaglašava zakone. Zakon potpisuje samo Predjednik RBiH, koji se bira na 5 godina i ima pravo davanja povjerenja za formiranje vlade, kao i pravo njenog raspuštanja i raspisivanje novih izbora.

Predsjednik RBiH odgovara Domu naroda i Savjetu RBiH, koji ocjenjuju njegov rad i imaju pravo na imenovanje privremenog predsjednika dok se ne raspišu izbori i izabere novi.

Oba doma biraju vladu i ministre, a predsjednik to potvrđuje svojim potpisom nakon čega je imenovanje punovažno.

U slučaju spornih prijedloga i nesuglasja među predstavnicima nacija u Domu nacija i njegovim komisijama, pravo arbitraže i definitvne ocjene i prosljeđivanje definitovnog prijedloga ima Savjet RBiH koji se sastoji od 9 članova, gdje su po dva iz svake nacije a tri iz nacionalnih manjina. U Savjetu se ne vrši preglasavanje nego usaglašavanje. Njegova odluka treba da bude jednoglasna.

RBiH ima samo jednu vojsku, armiju i policiju, koja ima dva nivoa: lokalni ( opštinski) i savezni ( teritorija cijele BiH). Savezni nivo nije teritorijalno ograničen a djeluje na temelju sudskog rješenja.

Vojska, armija, BiH će braniti zemlju od unutrašnjeg i vanjskog napadača. Vojni rok određuje Parlament. Predsjednik Republike je Vrhovni komandant Vojske/armije RBiH, koji ne smije potpisati kapitulaciju ili okupaciju bilo kog dijela BiH i etničku podjelu zemlje.

U slučaju agresije na RBiH, vrši se pravovremena mobilizacija i organizovanje logističke podrške braniocima zemlje.

Vojska/armija RBiH će biti kooperativna u svim mirovnim operacijama diljem svijeta, uz uslov da su te operacije pravedne, u skladu sa osnovnim ljudskim pravima i slobodama.

Svaki narod na svijetu ima pravo na svoju zemlju, slobodu, upravu i osnovna ljudska prava. Niko nema pravo da okupira teritorij drugog naroda ili da protjeruje stanovništvo druge etničke ili religijske pripadnosti.

Svi ljudi svijeta treba da žive u miru, u svojoj zemlji, u slobodi, uz demokratsku volju građana.

Svi su ljudi jednaki.

Svaka nacija, svaka religija, svaka zemlja ima svoje ljepote i specifičnosti, koje treba upoznati i cijeniti.

Niko nije bolji ili gori od drugog čovjeka, bez obziru na boju kože, naciju ili vjeru.

Upoznaj drugog da bi sebe više cijenio i da bi više znao.